Aritmije

Aritmije su poremećaji srčanog ritma. Normalni srčani ritam se naziva sinusni ritam zbog toga što srčani impuls počinje u sinusnom čvoru u desnoj srčanoj pretklijetki. Električni impuls se širi pretklijetkama što dovodi do njihove kontrakcije (stiskanja) i potiskivanja krvi u klijetke. Zatim električni imupls prolazi kroz tzv. AV čvor i širi se preko tzv. Hisovog snopa, odnosno njegove lijeve i desne grane u lijevu i desnu klijetku što dovodi do njihove kontrakcije i potiskivanja krvi u aortu i arterije.

Bradikardija

Bolest sinusnog čvora nastaje uslijed degenerativnih promjena, zbog koronarne bolesti i drugih bolesti srca. Rezultira presporim srčanim pulsom što može dovesti do poremećaja i gubitka svijesti. Često zahtijeva ugradnju trajnog elektrostimulatora srca koji isporučuje električni impuls u srcu kada zataji sinusni čvor i na taj način održava adekvatan srčani puls.

AV blok nastaje uslijed degenerativnih promjena, koronarne bolesti ili drugih strukturnih bolesti srca. Srčani impuls se usporava, odnosno povremeno ili trajno zaustavlja u AV čvoru na prijelazu pretklijetke u klijetku što dovodi do poremećaja ili gubitka svijesti, bolova u prsima ili zaduhe. Često zahtijeva ugradnju trajnog elektrostimulatora srca koji prepoznaje prirodni srčani impuls u pretklijetki i isporučuje električni impuls u klijetki.

Tahikardije

Fibrilacija atrija označava nepravilnu kaotičnu propagaciju električnog impusla u pretklijetki što rezultira smanjenjem njene kontrakcije (stiskanja). Kod većine bolesnika posljedica je neke strukturne bolesti srca, ali se često javlja i kod zdravih mladih ljudi. Obzirom da se električni impuls nepravilno prenosi kroz AV čvor u klijetku, srčani puls je nepravilan, a može biti prebrz ili prespor. To rezultira neugodnim osjećajem lupanja srca i može dovesti do poremećaja svijesti, odnosno do srčanog popuštanja. Ako duže traje može nastati ugrušak i tada postoji rizik od moždanog udara. Ovisno o dužini trajanja i o stupnju oštećenja lijeve pretklijetke odlučujemo se za jednu od podjednako uspješnih strategija liječenja: (1) Aritmija ostaje, ali se lijekovima srčani puls održava u normalnim granicama (50-100/min.) i provodi se antikoagulantna terapija Martefarinom (varfarinom) kako bi se spriječio nastanak ugruška. (2) Pokuša se uspostaviti normalni sinusni ritam lijekovima ili elektrošokom u kratkoj općoj anesteziji. Nakon toga se pokuša održati sinusni ritam lijekovima. U oba slučaja je nužno liječiti bolest koja je dovela do ove aritmije. U novije vrijeme relativno dobre rezultate daje visokosofisticirana metoda liječenja fibrilacije atrija radiofrekventnom ablacijom ušće plućnih vena. To je metoda koja se izvodi u laboratoriju za kateterizaciju u lokalnoj anesteziji. Nakon uvođenja katetera kroz venu u preponi u lijevu pretklijetku zagrijavanjem vrha katetera učini se ograničeno kružno oštećenje oko ušća svake od četiri plućnih vena. Time se izoliraju  plućne vene koje su često odgovorne za ponovni nastanak fibrilacije atrija.

Paroksizmalna supraventrikulska tahikardija je kružna aritmija kod koje postoji snopić unutar srca koji provodi električni impuls u krivom smijeru. U određenim situacijama dolazi do kruženja električnog impulsa kroz normalni sustav i kroz snopić što rezultira tahikardijom, odnosno ubrzanim srčanim pulsom (često i preko 200/min). Ova aritmija, osim u rijetkim slučajevima, nije opasna, ali je izrazito neugodna i zahtijeva liječenje u hitnoj službi. Ovisno o tome gdje je smješten patološki snopić razlikuju se AVNRT, gdje je snopić smješten blizu AV čvora, i WPW sindrom, gdje je snopić smješten najčešće u lijevom srcu između pretklijetke i klijetke. Ranije je bilo uobičajeno liječenje lijekovima koji prekidaju i sprečavaju ponovni nastanak aritmije. Danas se ovi bolesnici mogu trajno izliječiti zahvatom koji se zove radiofrekventna ablacija, a opisana je u prošlom odlomku. Zagrijavanjem vrha katetera koji je postavljen točno na mjestu patološkog snopića prekida se mogućnost prolaska električnog impulsa u krivom smjeru i na taj način se trajno sprečava nastanak aritmije.

Undulacija atrija je aritmija koja se javlja u zdravom ili strukturno promijenjenom srcu, a nastaje kruženjem električnog impulsa u desnoj pretklijetki. Klinička slika i standardno liječenje su slični kao kod fibrilacije atrija. Dans je uobičajena vrlo uspješna metoda liječenja radiofrekventnom ablacijom istmusa, odnosno kontroliranog namjernog oštećenja „uskog grla“ u nepravilnom širenju električkog impulsa. Principi ove metode su opisani u ranijim odlomcima.

Ekstrasistole su dodatni otkucaji srca koji nastaju uslijed pojave srčanog impulsa izvan normalnog sinusnog čvora. Ako nastaju u pretklijetki nazivaju se supraventrikulske (SVES), a one koje nastaju u klijetki ventrikulske ekstrasistole (VES). Uobičajen su i normalan nalaz kod većine zdravih ljudi. Ako su učestale, iz više fokusa ili su kompleksne (u paru, svaki drugi ili treći srčani impuls) mogu ukazivati na bolest srca. Kod bolesnika koji nemaju srčanu bolest najčešće ne zahtijevaju liječenje. U slučaju bolesti srca potrebno je liječiti osnovnu bolest. U određenim slučajevima kod izrazito oštećene srčane funkcije potrebna je i primjena lijekova koji smanjuju njihovu učestalost.

Ventrikulska tahikardija i ventrikularna fibrilacija su rijetke po život opasne aritmije jer dovode do neadekvatnih kontrakcija (stiskanja) srčane klijetke i do izrazitog pada tlaka te ako duže traju do smrtnog ishoda. Kod bolesnika koji imaju povećan rizik od ovih aritmija potrebno je liječenje posebnim antiaritmicima, a može se i ugraditi kardioverter defibrilator. To je uređaj sličan pacemakeru koji trajno prati srčani ritam, prepoznaje smrtonosnu aritmiju i isporučuje strujni šok kojim ju prekida što spašava život bolesnika.