Bolesti zalistaka

Srčani zalisci su složene strukture. Imaju funkciju poput ventila. Smješteni su između pretklijetke i klijetke, odnosno između klijetke i arterije koja izlazi iz srca. Postoje prema tome četiri srčana zaliska: mitralni zalistak koji onemogućava vraćanje krvi iz lijeve klijetke u lijevu pretklijetku, aortni zalistak koji zadržava krv u aorti nakon istiskivanja iz klijetke, trikuspidni zalistak koji onemogućava vraćanje krvi iz desne klijetke u desnu pretklijetku te pulmonalni zalistak koji zadržava krv u pulmonalnoj arteriji nakon istiskivanja iz desne klijetke. Za normalnu funkciju srčanih zalistaka nužna je i normalna struktura i funkcija ostalih dijelova srca.

Bolesti srčanih zalistaka dovode do poremećaja ventilne funkcije; bilo da kroz njih zbog suženja otežano prolazi krv, bilo da propuštaju krv unatrag.

Obzirom da srce zbog toga radi pod većim opterećenjem i da se oštećenje zalistaka pogoršava s vremenom dolazi do srčanog popuštanja i proširivanja srca.

Simptomi i znakovi bolesti srčanih zalistaka nisu specifični, a ovise o tome koji je zalistak oštećen i na koji način, koliko je zalistak dugo oštećen, kakva je ukupna srčana funkcija, da li postoje i druge bolesti srca (koronarna bolest, hipertenzija) te o brojnim drugim čimbenicima. Najčešće se javlja otežano disanje u opterećenju, kasnije i mirovanju, pritisak u prsima, poremećaji i gubitak svijesti, poremećaji srčanog ritma, oticanje nogu i trbuha.

Najčešći uzrok oštećenja srčanih zalistaka danas su degenerativne promjene koje nastaju u starosti, a pogoršavaju se kod bolesnika koji imaju neliječen visoki tlak. Ostali uzroci oštećenja srčanih zalistaka, odnosno okolnih srčanih struktura koje direktno utječu na njihovu funkciju su koronarna (ishemijska) bolest srca, prirođene bolesti srca,  kardiomiopatije, upalne bolesti srca i srčanih zalistaka, reumatska bolest srčanih zalsitaka (kod bolesnika koji su preboljeli reumatsku vrućicu) i druge.

Dijagnoza ovih bolesti počinje razgovorom o tegobama i ranijim bolestima (anamnezom) te kliničkim pregledom. Na osnovi simptoma i znakova te nalaza srčanih šumova i drugih karakterističnih  pokazatelja već se može naslutiti o kojoj se bolesti zalistaka radi.

Potvrđuje se transtorakalnim ultrazvukom srca kojim se prikazuje točna struktura zalistaka i ostalih dijelova srca i njihova funkcija. Određuje se težina bolesti.

Transezofagijskim ultrazvukom (ultrazvučnom sondom kroz jednjak) po potrebi se prikazuju navedene strukture s još većom točnošću.

Kateterizacija srca je invazivna pretraga kojom se pomoću katetera uvedenih u srčane šupljine kroz arteriju i venu u preponi točno izmjere tlakovi u srčanim šupljinama, a time se i najtočnije odredi težina bolesti. U slučaju predviđenog operativnog liječenja redovito se učini i koronarografija kako bi se u istoj operaciji mogla adekvatno liječiti i eventualna koronarna bolest.

Ergometrija je metoda koja pomaže u procjeni funkcionalne sposobnosti bolesnika, otkrivanju eventualne slabije opskrbe srca kisikom kao i potencijalne opasnosti od aritmija u opterećenju.

Holter EKG-a bilježi kroz 24 sata poremećaje srčanog ritma koji su često uzrokovani ovim bolestima.

Rjeđe se koriste druge neinvazivne i invazivne pretrage.

Definitivno liječenje je tipično kirurško. Umjesto bolesnog zaliska ugrađuje se umjetni, mehanički ili biološki (pogledajte detalje u tekstu o operacijama srca). Postoje strogo određene smjernice koje na osnovi težine bolesti određuju kada je najbolje vrijeme za operaciju. Kod nekih bolesnika kod kojih je zbog težine srčane bolesti i prisutnosti drugih bolesti rizik od operacije prevelik nastavlja se liječenje lijekovima.

Iako se oštećenja srčanih zalistaka ne mogu izliječiti lijekovima oni usporavaju pogoršanje srčane funkcije i zbog toga su osnova liječenja svih bolesnika. Nakon ugradnje umjetnog mehaničkog zaliska potrebno je doživotno liječenje lijekovima koji sprečavaju zgrušavanje krvi (varfarin) te antibiotska zaštita kod svakog invazivnog zahvata (stomatološki zahvati, mali i veliki kirurški zahvati).